Redovno se, već godinama, pri vrhu popisa najpoželjnijih poslodavaca pojavljuje Google. Iza jednostavnog sučelja internet tražilice krije se tvrtka koja je svoje djelovanje proširila i na news grupe, oglašavanje, elektroničku poštu,… i postala multinacionalni tehnološki div specijaliziran za proizvode i usluge vezane uz Internet. U 2020. godini Google je zapošljavao, kaže Wikipedija, 35,301 osobu. Pet godina ranije dio te statistike bila je i Branka Bebić, nekadašnja studentica RIT Croatia koja je karijeru gradila i u jednoj od najpopularnijih svjetskih tvrtki.
Kako student RIT Croatia završi u Googleu?
„Kad govoriš o Googleu sve to skupa izgleda vanzemaljski i kao da tamo rade nekakvi svemirci i ne znam što sve ne“, započinje Branka priču kroz smijeh.
„Postoji određen put koji moraš proći da bi završio u Googleu i svi koji tamo rade imaju određene sličnosti. Prvenstveno mislim na radno iskustvo. Još na faksu pružila mi se mogućnost odlaska na praksu tijekom ljeta koja mi je bila neprocjenjiva. Ne govorim to zato što sam radila nekakve vrlo bitne poslove, već zato što sam dokazala sebi da se mogu snaći i pronaći posao u New Yorku, bez ičije pomoći, s 21 godinom“, govori Branka koja je RIT Croatia prvenstveno upisala zbog želje za studiranjem na engleskom jeziku. U to vrijeme nije joj bio toliko bitan smjer studija koliko činjenica da studira na američkom faksu. Naime, oduvijek je željela otići preko bare i završiti studij vezan uz engleski jezik i američki način školovanja.
Nakon diplome, zaposlila se u jednoj domaćoj IT tvrtki usmjerenoj na oglašavanje slobodnih radnih mjesta i predselekciju kandidata. Bila je zadužena za prodajni dio prema poslodavcima, ali i, vlastitom voljom i željom, za implementaciju i razvoj njihovog sadržaja na webu. Nakon 5 godina rada dobila je ponudu da radi za Google. Vjeruje da joj je upravo širina posla, s jedne strane rada s poslodavcima u toj fizičkoj sferi, a s druge strane preko weba, pomogla da se zaposli u Googleu. U to vrijeme, govori, nisu mogli pronaći nikoga u Hrvatskoj tko je radio išta vezano uz web, a uz to i prodaju.
Google voli generaliste s radnim i životnim iskustvom
„Tijekom selekcijskog procesa u Googleu, važno im je da si završavao obaveze na vrijeme, odnosno da nisi studirao 15 godina jer bi to značilo da nećeš izvršavati obaveze ni dok si zaposlen kod njih. Važno im je jesi li već negdje nešto radio i draže im je da si generalist, a ne specijalist. Kad dođeš raditi za njih, ti si na neki način poput vlasnika malog biznisa. Pomažu ti na sve načine da uspiješ u svom poslu, ali se od tebe očekuje da nešto znaš i da si sam pokretač stvari. Gledaju i to jesi li ikada živio vani. Često im dolaze ljudi kojima je taj put u Dublin prvo razdvajanje od roditelja koje zna rezultirati potpunim šokom. Naravno, gledaju se i ocjene s faksu, ali ne toliko zbog toga što im je važno kakve si ocjene imao već zato što im je bitno da ono što radiš, radiš dobro“, napominje Branka koja je u Googleu stekla neprocjenjivo radno i životno iskustvo i znanje. Zanimljivo je to da je već po završetku faksa imala listu tvrtki za koje je željela raditi. Na njoj je, pogađate, bio i Google. Odgajana je, govori, u duhu one ´ne postoji ništa što ne mogu i nema toga što želim, a ne mogu dobiti´.
„Kad odlučiš nešto, onda se to tako i dogodi. Smatram da uvijek treba imati neki viši cilj i raditi u tom smjeru. Moraš znati što te čini sretnim, što nesretnim i što želiš, a što ne želiš“, zaključuje.
Nakon povratka u Hrvatsku i par godina rada u raznim tvrtkama odlučila je da želi pokrenuti nešto svoje.
„Cijeli život sam provela u korporacijama, od Googlea preko zastupništva Facebooka za Hrvatsku do A1 i tvrtke MojPosao u kojoj sam se zaposlila odmah nakon faksa. Sve ono što sam naučila u korporacijama, a zaista sam radila u vrhunskim, sad mogu primijeniti na svoju tvrtku i točno znam što trebam raditi. Priznajem, nedostajalo mi je kreativnosti i nisam mogla odlučiti što bih radila no tu mi je pomogao bivši kolega iz Googlea. Nakon brainstorminga i par sastanaka pokrenula sam franšizu online škole programiranja za djecu Coding Giants“, objašnjava Branka, vlasnica licence poljske škole programiranja za tržište Hrvatske. Odluka o otvaranju franšize iz područja programiranja nije bila neobična s obzirom na to da je cijeli svoj poslovni život provela u digitalu. Polaznici njezine škole su djeca od 7. do 19. godine koja kroz i na zabavan način prilagođen njihovom uzrastu uče programirati, izrađivati web stranice, mobilne aplikacije i računalne igrice – sve ono što jedno STEM orijentirano dijete želi znati.
Faks koji studente uči razmišljati na strukturiran način i priprema ih za rad u realnom sektoru
Poduzetnički mindset joj je u genima, njezina obitelj je cijeli život u privatnom biznisu. Kada se tome doda korporativno iskustvo i odlična baza tijekom visokoškolskog obrazovanja, uspjeh je zagarantiran. Upravo je ovo posljednje jedan od najvažnijih temelja za dobar početak razvoja bilo
koje karijere.
„Faks me naučio razmišljati na strukturiran način, naučio me da se stvari ne rade kampanjski i naučio me kako se snaći i gdje pronaći informacije. Naučio me kako da postanem specijalist generalist. Danas se na tržištu rada traže generalisti koji mogu pokriti velik opseg posla, a ono što ne znaju, znaju koga trebaju pitati za pomoć ili gdje potražiti informacije. Uz sve to, smatram da mi je i obavezna praksa koju smo morali odraditi za vrijeme studija, mnogo pomogla. U koji god tvrtku da dođeš, nešto ćeš naučiti i upoznat ćeš ljude koji će ti možda jednoga dana biti poslodavci. Studiranje na RIT Croatia nas je jako dobro pripremilo za snalaženje u realnom sektoru“, govori Branka i dodaje „Svakako moram istaknuti i način razmišljanja koji nam je usadio faks“. Uz veliku prednost studiranja na engleskom jeziku, projektno usmjerenu nastavu i obavezne prakse, uvijek će istaknuti i poseban odnos profesora prema studentima.
„Imali smo jednog divnog američkog profesora. Njegova supruga bi nam pripremila tradicionalne kolače, a mi bi kroz razgovor učili o američkom načinu života. Naučio nas je da svakome uvijek treba dati priliku i da uvijek možeš nešto naučiti od starijih i iskusnijih od sebe. Taj personal touch je bio nevjerojatan i nikada se tijekom studija nisam osjećala kao da sam bila samo jedan od studenata“.
A što bi bivša studentica poručila kolegama brucošima?
„Sjednite u prve tri klupe! Kad već morate biti na predavanju, onda bar poslušajte što vam profesor govori. Morat ćete manje učiti kod kuće“, govori kroz smijeh. „I vjerujte u sebe, učite i radite. Kad nešto zaista želiš, možeš to i učiniti.“
