Ime Zorana Pejovića dobro je znano hotelijerskim i ugostiteljskim krugovima. Jedan je od osnivača splitskog Paradox Wine & Cheese bara, jednog od najnagrađivanijih i najcjenjenijih vinskih barova iz Hrvatske o kojem je pisao i slavni New York Times i koji se, među ostalima, okitio titulom najboljeg wine bara u svijetu po izboru Hideaway Reporta. Paralelno s njegovim otvaranjem, Zoran je s Markom Sučićem, kolegom iz studentskih dana, pokrenuo Paradox Hospitality.
„Vjerovao sam da u Splitu, u Dalmaciji i Hrvatskoj postoji velika prilika za razvoj luksuznog hotelijerstva i vjerovao sam da će hotelijeri trebati nekoga da im pomogne oko što boljeg pozicioniranja na tržištu“, govori konzultant za razvoj u hotelijerstvu iza kojeg je dvadesetak godina bogatog iskustva na međunarodnom i domaćem tržištu.
Od RIT-a preko Amerike i Kine do pozicije hotel menadžera s 28 godina
Nakon završenog studija na američkom koledžu u Dubrovniku, Zoran je preko pomno osmišljenog RIT-jevog programa stručne prakse, prvo radno iskustvo stjecao u kalifornijskom hotelu i to kroz „Manager in development“ program koji studente s hotelijerskih studija iz cijelog svijeta priprema za buduće menadžerske pozicije. Nakon SAD-a, otputovao je u Kinu i tijekom otvaranja jednog šangajskog hotela radio kao menadžer hrane i pića. Godinu dana kasnije odlazi u Budvu gdje, na poziciji zamjenika direktora u segmentu hrane i pića, radi na otvaranju tada prve greenfield investicije na Jadranu. Iz Crne Gore otisnuo se na kruzer Silversea Cruises i zaposlio kao glavni sommelier nakon čega se na poziv Aman Resorts, tada najboljeg lanca luksuznih butik hotela, vraća u Crnu Goru. Tu započinje njegov angažman na otvaranju njihovog novog europskog hotela, Aman Sv. Stefan. Prihvativši poziciju hotel managera zakoračio je u svijet generalnog menadžmenta.
„Takav poziv se ne odbija, prvi put dobio sam priliku raditi na otvaranju novog hotela, od početka, s vodeće pozicije. Preko ocjene dizajna, planiranja, zapošljavanja, suradnje s arhitektima,… A tada sam imao tek 28 godina. Iz današnje perspektive to ne bih nikome preporučio. Svjestan sam da kad čovjek
nešto želi i može, on će to i učiniti, ali za neke stvari je bolje da se dogode kasnije“, prisjeća se.
Otvorenje se poklopilo s financijskom krizom stoga Zoran odlučuje ne čekati novi projekt već ponovno odlazi na kruzer, a to iskustvo će ga kasnije financijski pripremiti na otvaranje ranije spomenutog bara i konzultantskog biznisa. U 2016. godini kroz Paradox Hospitality započeo je suradnju na izgradnji luksuznog butik hotela na Hvaru koja je kulminirala otvorenjem Maslina Resorta.
„To je prva takva uspješna greenfield investicija u Hrvatskoj, jedan od najboljih novih hotela u svijetu koji je već stekao brojna priznanja i svakako kruna moje dosadašnje karijere kroz Paradox Hospitality.“ I dok hvarski hotel ne broji niti jednu godinu, već se razvijaju novi projekti, na Lastovu i Dugom otoku, a sve kroz konzultantski posao.
„Razvoj, odnosno preopening hotela i restorana je, uz onu vezanu uz somelijerstvu i vina, jedna od dvije glavne putanje u mojoj karijeri. Kada govorimo o poslu na Lastovu i Dugom otoku, riječ je o razvoju hotela i brenda kao i razvoju u segmentu komunikacije i predstavljanja hotela, ali ne iz perspektive marketinških agencija već hotelijera.“
Industrija okupljanja ljudi koja „neće nikuda otići“
Trenutna nezahvalna situacija na svjetskoj razini vezana uz turizam i hotelijerstvo uzrok je što u 2021. godini ne planira otvaranje novih objekata. No iako cijela industrija proživljava teško razdoblje, Zoran je optimističan.
„Kad god imam priliku, trudim se naglasiti da smo mi industrija okupljanja ljudi. A to je osnovna ljudska potreba. Nismo nebitni, suludo je to tvrditi za industriju koja doprinosi svjetskom bruto društvenom proizvodu 10 %, a u Hrvatskoj, iako službeni rezultati kažu 18%, vjerujem da je ta brojka bliža 30%. Od svih ljudi u svijetu koji su zaposleni, 11% njih radi u ovoj industriji. Dakle, to ne može biti nebitno i nismo nešto sa strane. Mi smo industrija okupljanja ljudi koja neće nikuda otići; mi ostajemo!“.
Znači li to da budući studenti ne moraju preispitati svoje želje i možda odabrati neki sigurniji put jer će turizam i hotelijerstvo nadići sve krize i ostati poželjna, konkurentna i plodonosna industrija?
„Istina, suočavamo se sa situacijom u kojoj nam dvije generacije srednjoškolaca gledaju na turizam i hotelijerstvo, na industriju generalno, kao nešto što se može preko noći ugasiti. Nismo mnogo napravili da ih uvjerimo da je ovo i dalje fantastična industrija za rad. Isto je i sa studentima koji završavaju ove škole, vjerojatno razmišljaju o tome kako se prekvalificirati za neku drugu industriju jer će im sljedećih godina biti teže pronaći posao“, objašnjava, ali ističe i neke pozitivne strane koje nam je donijelo ovo izazovno vrijeme.
„Četvrta industrijska revolucija se dogodila davno, ali je prošle godine postala i više nego očita. Razvoj tehnologije omogućio nam je dodatno obrazovanje, dokvalifikaciju, stvaranje novih veza, sudjelovanje na video konferencijama, usvajanje novih znanja i tehnologija ili prekvalifikaciju. A tehnološki napredak će definitivno obilježiti sve buduće poslove i buduća poslovanja“, zaključuje. Napredak će, bar kad je riječ o industriji u kojoj se on kreće, donijeti samo dobro i ne vjeruje da će radna mjesta u tom sektoru postati suvišna. Naprotiv.
Budućnost je high tech, ali i high touch
„Mislim da je to najveća prednost naše industrije. Uslužna djelatnost nosi sa sobom taj high touch element. Danas je, naravno, sve high tech, ali govorimo o industriji koja je high touch. Može biti i high tech i low tech, nije sporno, ali high touch zahtjeva čovjek koji isporučuje taj touch. Hoće li se određene stvari automatizirati? Svakako! Već sad Marriott testira ogromne samoposlužne automate koji zamjenjuju cijeli buffet doručak, a automatski check in i check out već postoji. Tako da će se neke stvari u samom hotelijerstvu sigurno automatizirati i robotizirati no kada mi ljudi kažu da će budućnost biti tehnološka, ja kažem da će biti emocionalna. Svaka budućnost je bila tehnološka. I svaka je bila određena novom tehnologijom. Danas imamo iznimnu brzinu promjene i primjene tehnologije pa se razlikuje od prijašnjih. Ali ljudi žele emociju, žele se na neki način povezati i mislim da se naša industrija bavi upravo emocijom i povezivanjem ljudi“, smatra Zoran koji duboko vjeruje da je onome tko završi studij vezan uz hotelijerstvo i turizam, u nadi da neće biti novih pandemija, osigurana cjeloživotna karijera. Uz uvjet da konstantnim ulaganjem u obrazovanje i profesionalni razvoj ostane konkurentan na tržištu rada. Nešto što je on shvatio tijekom studija na RIT-u koji se u pristupu i načinu razlikuje od ostalih.
„Za početak, treba se osvrnuti na samu selekciju. Na fakultet su se prijavljivali mladi ljudi kojima nije bio problem izići iz svoje zone ugode i s 18 godina upisati studij na engleskom jeziku. Sama ta jezična predselekcija je značila da se radi o ljudima koji su bili otvoreni novome. Uz to, bili smo spremni studirati jednu industriju čija budućnost nije bila potpuno sigurna i nismo znali što će se s njom desiti. Kao dio selekcijskog procesa prolazili smo i intervju u kojem smo se morali predstaviti, a koji na javnim fakultetima nije postojao. Zatim, na RIT-u je bilo vrlo važno pisanje eseja, a tijekom četiri godine naučili smo kako se prezentirati, kako se predstaviti i kako raditi u timu. Zbog svih projekata
na kojima smo radili bili smo spremni za ulazak u radno okruženje odmah nakon završetka studija. U odnosu na kolege s drugih fakulteta mi smo u 22. godini života bili spremniji prezentirati se budućim poslodavcima“.
Networking, networking, networking!
„Sjećam se da nam je jedan profesor govorio da su poznanstva najvrednija stvar koju ćemo ponijeti s fakulteta. S 21 godinom to vam se baš i ne čini kao vrijedan savjet jer u to vrijeme među svojim kolegama ne vidite buduće ministre, gradonačelnike, hotelijere, vlasnike uspješnih IT tvrtki… Danas
na to gledam drugačije i iz vlastitog iskustva mogu tvrditi da je to bio savjet zlata vrijedan“, naglašava Zoran važnost networkinga, produbljenja odnosa i ostajanja u kontaktu s kolegama sa studija. Ta pripadnost RIT Croatia zajednici sa sobom nosi još jednu veliku prednost.
„Kada govorimo o poslovnim suradnjama, daje se bjanko povjerenje nekome samo zbog činjenice da dolazimo iz iste institucije čiji proces selekcije i način obrazovanja svi poznajemo. Postoji velika želja kolega da pomognu jedni drugima, bez ikakvog vlastitog interesa. I postoji to neko razumijevanje, povjerenje i interes za produbljivanjem odnosa i nakon toliko godina od završetka studija.“
Jednom RIT, uvijek RIT. Networking se gradi od brucoških dana, industrija ne ide nikuda, veze ostaju, poslovi će se u turizmu i hotelijerstvu mijenjati, ali će ih uvijek biti. Uz kvalitetnu bazu i pripremu za poslovni svijet te cjeloživotno ulaganje u znanje i učenje, neće nedostajati konkurentnih stručnjaka u jednoj od najpoželjnijih i najljepših industrija za rad.
