Od prakse u Americi do suosnivačice i generalne direktorice najvećeg hrvatskog web shopa
Kad vam netko kaže da je s 22 godine radio u Americi na poziciji desne ruke general managera pomislit ćete da nešto tu nije u redu. Tana Zimmermann je u SAD prvi put otišla u sklopu redovne studentske prakse, kao studentica treće godine u području menadžmenta u turizmu i uslužnim djelatnostima koledža RIT Croatia. Praksa odrađena, zadovoljna ona, zadovoljni i oni pa su joj ponudili da se sljedeće godine vrati na dužu praksu i bolju poziciju. Oduševljenje njezinim znanjem i radom je bilo toliko da je nakon šest mjeseci završila na poziciji spomenutoj na početku priče.
Nakon povratka u Hrvatsku bila je sigurna da će se jednog dana vratiti u Ameriku, no njezin poslovni put krenuo je u drugom smjeru. Završila je u odjelu Prodaje jedne međunarodne korporacije, a nakon par godina i više nego uspješnog plivanja korporativnim vodama, poželjela je zaplivati u vlastitom biznisu u eCommerce industriji.
Kako je online platforma iz kućnog ureda postala vodeći online marketplace u Hrvatskoj i jedna od najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe
„Brat Viktor i ja smo odavno htjeli pokrenuti nešto svoje no kada sam se vratila iz Amerike, za to nismo imali ni dovoljno iskustva ni novca ni prilike. Par godina kasnije stvari su izgledale bolje i odlučili smo da je vrijeme da pokrenemo Bazzar“, prisjeća se Tana svojih prvih koraka u svijetu privatnog poduzetništva.
„Početak je bio težak i izazovan, ali smo gurali. Vjetar u leđa smo dobili u pravom trenu, 2013. godine, osvojivši nagradu za koncept hibridnog marketplacea na dubrovačkom Startup Weekendu. Cijelu 2014. godinu smo proveli pripremajući i programirajući naš Bazzar da bi godinu dana kasnije izašli s beta verzijom. Prva prodaja se dogodila usred noći, unutar par sati od launcha. Godinu dana kasnije se razvijamo u full working stranicu i tada kreće pravi put do Bazzar online marketplacea“, dodaje.
Da je bilo lako, nije. Ali nije ni dopustila da je prepreke s kojima se svakodnevno suočavala izbace iz takta. Danas bi, priznaje, napravila bi drugačije, no i to je bila lekcija iz koje je mnogo naučila. Danas je Bazzar i više nego ozbiljna tvrtka koja se, ne jednom, našla na listi najbrže rastućih tehnoloških tvrtki.
Njen poduzetnički mindset je rezultat rada, upornosti i ulaganja u obrazovanje. Tek sad je svjesna, kaže, koliko joj je iskustvo s faksa pomoglo u stvarnom poslovnom svijetu.
Projekti, prezentacije i profesori sa životnim iskustvom
„Tijekom četiri godine studiranja napravili smo valjda 70 ili 80 projekata najrazličitije tematike, od brige o okolišu i ekoloških pitanja preko programerskih projekata do onih vezanih za turizam. Radili smo na stvarnim projektima s profesorima koji su imali životno iskustvo vezano uz predmete koje predaju. Na primjer, jedan kolegij na kojem smo, između ostalog, učili kako otvoriti svoj restoran, nam je predavao profesor koji je tijekom života bio menadžer i vlasnik nekoliko restorana i kafića. Tu se najbolje vidi razlika između onih profesora koji za odgovor na tvoje pitanje moraju posegnuti u svoju glavu, a ne u udžbenik. A takvi su nama predavali“, objašnjava Tana koja je američki studij u Dubrovniku upisala 2003. godine.
„Druga vrlo korisna stvar je bila izrada i priprema prezentacija. Sjećam se svoje prve prezentacije… svi smo morali odjenuti nekakva odijela, osjećali smo se blesavo, napravili smo prezentaciju koja je imala 80 slideova… smijem se tome i danas. Ali je to način kroz koji učiš! Nakon nekoliko ponavljanja više nemaš tremu, možeš opušteno govoriti pred većim brojem ljudi, i to na engleskom“.
Danas te ljude s kojima je prošla sve – od nespretnih prvih prezentacija preko opsežnih projekata do neprospavanih noći pred ispite – sreće na okupljanjima diplomanata koledža. S nekima je u kontaktu i privatno, a s nekima čak i radi; njezin najbolji prijatelj i cimer iz Dubrovnika je također dio Bazzar obitelji.
„Surađujemo s puno tvrtki i ono što je posebno zanimljivo jest to da u skoro svakoj boljoj hrvatskoj firmi naletim na nekog RIT-ovca. Uvijek se nekako skužimo, iako se osobno ne poznajemo, a networking koji sam razvila zahvaljujući faksu je sjajan“, ponosno dodaje.
Očekivanja poslodavaca ovise o ambicijama posloprimaca
Prijelaz s faksa u poslovni svijet Tani je prošao bezbolno. Zbog stečenog znanja, teorijskog i praktičnog, vrlo se brzo i lako snašla u industriji za koju se obrazovala. No kao poslodavac, svjesna je da mladi posloprimci nemaju svi istu pozadinu kada je u pitanju obrazovanje, i još je više svjesna toga koliko se tržište rada mijenja te što se sve danas traži od netom diplomiranih koji traže svoje prvo zaposlenje.
„Mladi ljudi danas imaju velike ambicije, svi odmah na početku žele biti nekakvi menadžeri, žele biti važni, doprinositi… Od njih se očekuje da određene stvari znaju, da su sudjelovali na stvarnim projektima i da posjeduju određene vještine, ali ne mogu imati životno iskustvo. Često na intervjuima
razgovaramo s kandidatima koji imaju mnogo potencijala, ali moraju još dosta toga naučiti. Nedostaje im upravo životnog iskustva. Naravno, možeš početi ranije raditi, ali moraju proći određene godine da to stekneš“, objašnjava. „Iz perspektive poslodavca sam često suočena s još jednim problemom, a to su mladi zaposlenici koji vole ´skakati´ s posla na posao. Ne zato što im je na jednoj poziciji loše nego zato što žele probati nešto drugo. Moj savjet bi im bio da tijekom studiranja, između 18 i 22 godine, probaju raditi par različitih poslova dok se ne nađu. A kasnije, neka ostanu na poziciji barem godinu, dvije, da nešto i nauče.“
Mrvicu spremniji, mrvicu iskusniji, mrvicu bolji
Bazzar danas ima tridesetak zaposlenih, a svi su oni svoju priliku u jednoj od najpoželjnijih tehnoloških tvrtki dobili i zbog svog obrazovanja, skupa vještina, radnog iskustva, spremnosti na učenje i usavršavanje, entuzijazma i ljubavi prema onom čime se bave. Iako dolaze iz različitih priča, Tana primjećuje jedan uzorak koji se ponavlja svaki put kad surađuje s nekim tko je završio njezin faks.
„Ono što vidim po ljudima koji su kod nas na praksi i po netom diplomiranim studentima ili kolegama s kojima surađujem u drugim tvrtkama, a koji su svi diplomirali ili još studiraju na RIT Croatia, uvijek se dogodi da su mrvicu spremniji, mrvicu bolji i mrvicu iskusniji. Naravno, veličina te mrvice ovisi od
osobe do osobe. Ali se vidi koliko im RIT Croatia daje širinu unutra industrije za koju uče. Daje im konkretno znanje koje mogu vrlo brzo primijeniti i pokazati na poslu. Upravo zato i smatram da, ako nekoga zanima biznis ili IT, RIT Croatia je trenutno najbolja opcija u Hrvatskoj. Ni u jednom trenu nisam požalila što sam krenula tim smjerom, dapače, mislim da mi je upravo studij u velikoj mjeri odredio ovo gdje sam danas i da mi je stečeno znanje i iskustvo iz vremena studiranja neprocjenjivo pomoglo u životu“.
A koji savjet iz studentskih dana joj i danas zvoni u glavi?
„Hmm… ne znam ovako na prvu… možda ´never give up´? Malo sad to zvuči američki, ali zapravo je realno, točno tako, samo guraj dalje!“ Uz ovakvu odskočnu dasku ne čini se teško ostati fokusiran i ne odustati od snova koji se, možda u početku, čine kao oni koji se nikad neće ostvariti.
